Ideja o okupljanju Jevreja u državu počela je u zapadnom svetu još od vremena francuske kampanje Napoleona Bonapartea 1799. godine, kada je pozvao Jevreje iz Azije i Afrike da se pridruže njegovoj kampanji za izgradnju starog grada Jerusalima regrutovao ih je veliki broj u svoju vojsku, ali Napoleonov poraz Njegov poraz je to spriječio. Tada je ideja ponovo počela da se pojavljuje na površini, i mnogi zapadni lideri i stariji Jevreji počeli su da se zanimaju za nju, i da osnivaju mnoga udruženja koja pozivaju na ovu stvar, a stvarno planiranje je počelo objavljivanjem (Theodor Herzl) knjige Cionistički vođa (1896.) godine nove ere u svojoj knjizi (Jevrejska država), gde je Bazelska konferencija održana u Švajcarskoj 1897. godine nove ere, a uvodni govor ove konferencije je rekao: (Mi postavljamo kamen temeljac za izgradnju kuće koja će udomiti jevrejsku naciju).
Zatim je predložio program koji poziva na poticanje širokog pokreta u Palestinu i dobijanje međunarodnog priznanja legitimiteta naselja.
Među odlukama te konferencije bile su:
Osnivanje Svjetske cionističke organizacije za postizanje ciljeva konferencije, koja je poduzela i osnivanje mnogih javnih i tajnih udruženja. Da bi služili ovom cilju, Jevreji su proučavali situaciju kolonizatora i otkrili da je Britanija najpogodnija zemlja za ovu stvar, čija je želja da se bolest stavi u sredinu islamske nacije koja je bila lojalna Zapadu, bila dosljedna sa željom Jevreja za domovinom.
Nacionalistički za njih, a većina arapskih zemalja bila je pod njegovom kontrolom, pa su s njom skovali zavjeru, i pritom su preuzeli obećanje od (Balfura), britanskog premijera, a potom i njenog ministra vanjskih poslova (1917.) AD, u kojem je najavio da će Britanija dati Jevrejima pravo da im uspostave nacionalnu domovinu u Palestini i da će nastojati da to postigne.
Jevreji su počeli da se useljavaju u Palestinu u vreme kada je Palestina bila pod britanskim mandatom. svu toleranciju, dok se sa muslimanima bavio sa svom ozbiljnošću i zlostavljanjem.
Kada Britanija nije mogla ispuniti želje Židova, prenijela je stvar Ujedinjenim nacijama, koje su predvodile Sjedinjene Države, koje su zauzvrat preuzele britansku ulogu u regiji, Ujedinjene nacije su poslale svoje komitete u Palestinu tada su ovi komiteti odlučili da podijele Palestinu jevrejskim planiranjem i američkim pritiskom. Odluka o podjeli Palestine objavljena je 29.11.1947. Britanska vlada je tada odlučila da se povuče iz Palestine, prepuštajući zemlju njenom narodu, nakon što je bila sigurna da su Jevreji u stanju da preuzmu uzde jedanaest minuta kasnije, a Rusija joj je prethodila sa priznanjem, tada je ova jevrejska država mogla stati na noge i voditi nekoliko ratova protiv muslimana, u kojima su muslimani pretrpjeli poraze, zbog udaljenosti od svoje vjere, podjele na svoje. nacije i stranke, i izdaja nekih od njih, ova država još uvijek postoji u srcu islamske nacije, bolest koja će osloboditi mnoge korupcije i zla, osim ako se ne iščupaju iz svojih korijena, Jevreji su dugo bili bolest borave, šire korupciju, mržnju i agresiju među ljudima zemalja u kojima borave.
Prvo: Oslobođen je zala Jevreja, njihove kontrole, njihove korupcije i njihove kontrole nad zemljom i njenim bogatstvom.
Drugo: postavlja u srce islamskog ummeta državu koja je njihov saveznik, a istovremeno je i uzrok koji iscrpljuje snagu islamskog ummeta i sije sjeme podjela i razdora među njegovim članovima, tako da ne može da preživi.
Ova situacija i dalje postoji, i dani su puni, i svakim danom cilj postaje sve jasniji, a pravi jevrejski karakter sve jasniji i jasniji, a osim ako se muslimani ne probude u svoju gorku stvarnost, i gledaju na svoju budućnost očima koje vide svjetlo Božiji, vođeni Njegovim zakonom i uvjereni u Njegovu pobjedu, situacija se neće promijeniti, već će se krize povećati i nesreće zadesiti islamski svijet, sve dok Bog ne dopusti svoju naredbu i nacija se ne vrati svome Gospodaru i vjeri, tako. postajući dostojni Božje pobjede i obnove njegovih svetinja.
Vidimo da je ovo njihovo okupljanje uvod u ispunjenje riječi Poslanika, a.s., o njima, da muslimani ubijaju Jevreje. Možda će Palestina biti njihovo groblje, i Bog ima kontrolu nad svojim poslovima, a narod protiv kojeg je Bog upisao svoj gnjev i prokletstvo neće uspjeti.
On im je nanio poniženje i siromaštvo, a možda je to najavilo njihovo uništenje i eliminaciju njihovog zlog sjemena, jer vidimo da ono što su postigli nisu postigli sve dok muslimani nisu postali krajnje nazadni, slabi i daleko od vjere kroz kojima bi mogli postići dobro na ovom i onom svijetu.
Kashf Al-Faqiqa sedmične novine, glavni urednik, Jaafar Al-Khabouri